Problemi poput disanja na usta, cijeđenje iz stražnjeg dijela nosa u ždrijelo, hrkanje najčešći su znak za vađenje mandula. Drugi razlog su ponavljanja upala
Problemi poput disanja na usta, cijeđenje iz stražnjeg dijela nosa u ždrijelo, hrkanje najčešći su znak za vađenje mandula. Drugi razlog su ponavljanja upala
– Tonzile tad obično oteknu i zacrvene se. Učestale upale takve vrste dovode do hipertrofije, odnosno povećanja tonzila. Prema nekim stavovima, to je odraz njihove pozitivne aktivnosti i angine su nužno zlo u smislu funkcije stvaranja imuniteta. No prema drugima, svaka hipertrofija tonzila predstavlja indikaciju za njihovo vađenje. Problem počinje učestalošću upala te porastom veličine tonzila, ali i disanja, i to najčešće u snu, kad se javlja opstruktivna apneja, kako kod djece tako i kod odraslih.
– Osim smetnji s disanjem i gutanjem, značajan problem nekad su predstavljale komplikacije vezane uz vrlo učestale streptokokne angine, od kojih su neke i loše završavale, reumatskim groznicama, upalom zglobova, karditisima (upalama srčanih zalistaka) i (upalom bubrega), što danas više nije toliko aktualno. Postoji još jedan specifičan problem s upalom i posljedičnim povećanjem trećega krajnika u djece: hipertrofija tonzila, koja u ograničenom prostoru dječjeg nosnog ždrijela nužno vodi smetnjama disanja na nos i poremećaju ventilacije Eustahijeve tube, “oduška” srednjeg uha, zbog čega u djece nastaje upala uha. Više takvih upala vodi poremećaju sluha u djece, što se može negativno odraziti na razvoj te stvarati posve praktične probleme komunikacije. To je važan razlog za odstranjenje trećega krajnika, a ponekad i intervencije na bubnjićima i srednjem uhu.
Povijesno su uvijek postojale oprečne struje vezane uz operaciju tonzila, no znanstvena istraživanja i spoznaje pedijatara, infektologa, specijalista opće medicine, otorinolaringologa, mikrobiologa, potkrijepljene istraživanjima i dokazima, dovele su ipak do zajedničkih smjernica i indikacija za tonzilektomiju.
Relativne indikacije za vađenje krajnika.
kronični tonzilitis nakon neuspješnoga konzervativnog liječenja
stanje kroničnog asimptomatskoga kliconoše betahemolitičkog streptokoka grupe A: tonzilektomija može biti indicirana ako je kliconoša dokazani izvor očite infekcije u članova obitelji i drugih osoba u bliskom kontaktu
kontraindikacije bi se mogle podijeliti na one koje se odnose na svaki kirurški zahvat, a to su akutne respiratorne infekcije, hemofilija, leukemija, nekontrolirani dijabetes, aktivna tuberkuloza i agranulocitoza, te na one vezane za bolesti ovog anatomskog područja, poput rascjepa nepca
Glavni “krivci” za vađenje mandula
Problemi poput disanja na usta, cijeđenje iz stražnjeg dijela nosa u ždrijelo, hrkanje najčešći su znak za vađenje mandula. Drugi razlog su ponavljanja upala (barem sedam epizoda akutnog tonzilitisa u godini ili pet epizoda u svakoj od dvije godine), zatim ponavljanja gnojnih apscesa tonzilarne čahure (peritonzilarni apsces). To su i opstruktivna apneja u spavanju (OSA), uzrokovana hipertrofijom tonzila i adenoida, kao i sumnja na maligne promjene.
Stručnjaci upozoravaju: Smanjenje krajnika nije dobro rješenje
U nekim se zemljama desetljećima prakticira djelomična tonzilektomija, odnosno djelomično odstranjenje trećega krajnika, no taj zahvat nije zaživio u europskoj niti u američkoj medicini. Dapače, djelomično odstranjenje nečega što je bolesno nije u potpunosti logično, a i pokazalo se da je kasnija operacija ožiljnih promjena mnogo teža.
Djeca su najosjetljivija skupina
Neki doktori zalažu se za to da se tonzilektomija ne izvodi prije treće godine, a neki kao granicu uzimaju dob od dvije godine. Ta nagađanja vezana su za volumen cirkulirajuće krvi u malog djeteta budući da tonzilektomija može biti “krvav” zahvat jer može doći do gubitka krvi, što bi izazvalo hipovolemiju.
I loš zadah može upućivati na upalu krajnika
Prema nekim istraživanjima, polovica svjetske populacije pati od lošeg zadaha iz usta, koji u 90% slučajeva može biti povezan s lošom oralnom higijenom ili nedostatkom sline, no može biti povezan i s kroničnom upalom tonzila. Naime, na takvim krajnicima se skupljaju mrtve bakterije, mrtve stanice kože i sluz, koji se razgrađuju, pri čemu se oslobađaju hlapljivi sumporni spojevi, što je uzrok neugodnog zadaha. Najbolji “lijek” je toaleta usne šupljine (redovito pranje zubi i površine jezika te grgljanje vodicama koje sadrže antiseptik.
Comments
Post a Comment